Brojni analitičari griješe kad tvrde da su rezultati proteklih parlamentarnih izbora u BiH, izuzimajući strmoglav pad Stranke za BiH i njenog lidera i "istoričara" Harisa Silajdžića, u dobroj mjeri očekivani. reba biti realan. U Sarajevu zaista niko, niti je želio niti očekivao da će i u iduće četiri godine morati trpjeti SNSD Milorada Dodika, kao ključni srpski politički faktor, na svim nivoima vlasti i u Republici Srpskoj i u BiH. 

Gospodine Incko,

Pišem Vam ovo pismo u nadi da ćete ga pažljivo pročitati i dati podršku zaštiti ljudskih prava mojih sugrađana ali i mnogih drugih. Znam da ste došli iz zemlje sa visokim demokratskim standardima i zato me duboko iznenađuju nedemokratski metodi zastupljeni u Vašem radu kao i nepoštovanje Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. U članu 6. navedene Konvencije stoji: Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica ne dokaže.

Iskazani gnjev u Sarajevu nije toliko proizvod činjenice da se uopšte raspravlja o spornom članu Zakona o popisu, već više od toga što se o jednom državnom zakonu meritorno raspravlja u Banjaluci. Zato je rasprava na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske višestruko značajna za Srpsku.

Ne postoji država koja omogućuje svojim građanima da idu u penziju sa navršenih 35 godina starosti, osim Bosne i Hercegovine, ukoliko, naravno, Dom naroda Parlamenta BiH, na prvom septembarskom i posljednjem zasjedanju u ovom sazivu, usvoji Prijedlog izmjena Zakona o službi u Oružanim snagama BiH.

Skandal za skandalom. Pune naslovne stranice štampe i udarni termini elektronskih medija. Svijet nam se glasno smije i pokazuje na našeg "lutajućeg Holanđanina" zaposlenog vlastitom neefikasnošću i uzaludnošću. Sistemska greška BiH je oličena u liku ministra inostranih poslova Svena Alkalaja.

Delegati Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, i svi koji su prisustvovali 47. sjednici imali su nedavno jedinstvenu priliku da se još jednom podsjete na lik i djelo glavnog tužioca BiH Milorada Barašina. Čelni čovjek BiH tužilaštva, u okviru rasprave o radu Tužilaštva, "protutnjao" je kroz BiH parlament kao brzo voz ne ostavljajući ni trunku sumnje u "ispravnost" onog što on i 37 tužilaca u Tužilaštvu BiH radi. U povodu tog događaja, koji će se još dugo pamtiti po količini oholosti i bijesa čovjeka od kojeg se to najmanje očekuje, javnost treba da bude upoznata do detalja.

Stanovnici zemalja zapadnog Balkana uvijek su sa "simpatijama" prihvatali rezolucije kojim su drugi određivali kako skrojiti državu i u kojoj mjeri dozirati demokratiju. Nekad su usmjeravani ka istoku, nekad ka zapadu, a ponekad sami prema sebi. Sve je, čini se, počelo prije 62 godine, kada je svjetlost dana ugledala poznata partijska, odnosno jednopartijska rezolucija.

Nedavni odlazak Harisa Silajdžića u Njujork i govor u Savjetu bezbjednosti doživio je poptuni fijasko samo što Silajdžić o tome još nije obaviješten. Količina negativne energije koju je uložio da bi članove Savjeta bezbjednosti UN informisao o stanju u Bosni i Hercegovini obrnuto je srazmjerna učinku. Umjesto da je u vlastitoj zemlji trasirao put ka rješenjima toliko vidljivih problema, on je, kao uvrijeđena mlada koja bježi od svadbe na dan vjenčanja, otišao u Njujork da bi zadovoljio vlastitu sujetu.

Nevjerovatno, ali istinito. Zajednička komisija za odbranu i bezbjednost Parlamentarne skupštine BiH ni poslije više od godinu i po dana još nije dobila potpunu informaciju o rješavanju viškova naoružanja, municije i minsko-eksplozivnih sredstava od strane Ministarstva odbrane BiH. Iako je zakonska obaveza Ministarstva odbrane BiH da osigura transparentnost odbrambeno-bezbjednosne politike te da putem ovog radnog tijela Parlamenta omogući hijerarhijsku odgovornost OS putem civilnog organa državne uprave, Ministarstvo odbrane i dalje vrši svjesno kršenje zakona i onemogućava uvid javnosti u mnoga pitanja iz odbrambenog sektora.

Prenoseći procjenu svog partijskog šefa da obilježavanje osamnaeste godišnjice zločina u Dobrovoljačkoj ulici predstavlja "opasnost od nasilja i urušavanja javnog reda i mira u većem obimu", sarajevski gradonačelnik Alija Behmen je sasvim jasno pokazao da Sarajevo nije multietnički grad, ma koliko se cijela bošnjačka svita uzaludno trudila da dokaže suprotbno. U protivnom ne, ne bi Behmen u tako tužnom događaju pronašao onoliko teških riječi i ne bi zabranom uzvratio na bol i tugu rodbine koji traju punih 18 godina. Ipak, sve se to zaista dogodilo od tzv. sarajevskih socijaldemokrata. Njihova crvena ruža ovog puta se još jače zacrvenila. Od stida.

Ispaljujući jednonacionalni počasni plotun na sahrani generala Rasima Delića, optuženog u Hagu na tri godine za ratni zločin, bošnjačke patriote i pravovjernici zadali su još jedan udarac dejtonskoj Bosni i Hercegovini. Koncept na kome počiva zemlja tako je potkopan u temeljima da brojni dušebrižnici, koji sve češće njeguju uvele ljiljane, nisu pokazali ni nagovještaj žaljenja za žrtve Delićevih zločina.

Visoki službenici Evropske unije već godinama raspolažu sa izlizanim i jednostranim informacijama o Bosni i Hercegovini koje im šalju prepisivači iz OHR-a. Kreatori tih "informacija" su dobro plaćeni činovnici kojima je jasno da samo na taj način mogu sačuvati svoj privilegovan položaj i enormna primanja u Kancelariji visokog predstavnika. Oni, naime, mimo svake realnosti i objektivnosti prenose rigidsne stavove sarajevske političke čaršije. Po pravilu, taj proces se intenzivira a pritisak na Republiku Srpsku povećava uvijek kada je važnost predstojećih događaja i odluka veća. Tako je i sada i predvečerje izbora u BiH i najavljenih konsultacija oko deklaracije koju priprema Španija kao predsjedavajuća EU.

Radio-televizija BiH, odnosno BHRT, nastala je 2003. godine, kao jedan od prioriteta iz Studije izvodljivosti za Bosnu i Hercegovinu. Kao takva, pomognuta je značajnim donacijama međunarodne zajednice, naročito u segmentu prenosa i veza, u želji da što prije BiH pošalje signal u svijet. Osmišljena u OHR-ovoj kuhinji i pretenciozno nazvana "servis svih građana", Javni RTV servis odbrojava svoje poslednje dane. Bar u obliku i formi kako ga je kreirao zaboravljeni visoki predstavnik Volfgang Petrič

Posljednja dešavanja na uzavreloj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini nedvosmisleno su pokazala da je došlo vrijeme za povlačenje crte i svođenje računa. Trčkaranje bošnjačkih političara oko birokrata u OHR-u, vođenje privatnih i partijskih ratova na račun države, pretvorilo se u besmislenu priču o zemlji bez identiteta i političarima bez političke hrabrosti i vizije. Kakvog smisla uopšte ima učestvovati u takvoj državnoj konstrukciji u kojoj vas tretiraju kao nužno zlo, kao nešto što "remeti harmoniju idilične samozadovoljne zemlje".

Nedavno ste u medijima mogli pročitati vijest da je nevladina organizacija "Kroacija libertas" predala Agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA) krivičnu prijavu protiv predsjednika Suda BiH Meddzide Kreso, glavnog tužioca BiH Milorada Barašina i više tužilaca i sudija Tužilaštva i Suda BiH zbog sumnje da su od 2005. godine do danas počinili krivično djelo nečinjenja provođenja službene istrage za krivična djela ratnog zločina koji su od 1991. do 1995. godine  počinili bošnjački vojnici i komandanti, pripadnici Armije BiH.

Bosna i Hercegovina je krajem prošle godine podnijela formalni zahtjev za Akcioni plan za članstvo - MAP generalnom sekretaru NATO saveza. Iako učešće u MAP ne znači istovremeno i garanciju za članstvo u tom vojno-političkom savezu, BiH je, naročito od strane bošnjačkih predstavnika, burno reagovala što su Njemačka, SAD, Velika Britanija i Holandija glasali protiv ulaska BiH u MAP.

Uvjerenje da je policijska akcija u Gornjoj Maoči bila iznuđena zbog dolaska eksperata Evropske komisije koji vrše kontrolu ispunjenosti uslova za viznu liberalizaciju, nije bez osnova. Nakon višegodišnje uspavanosti i vidne nezainteresovanosti, ispoljena je nagla i revnosna briga za teritorijalni integritet države i bezbjednost njenih građana. Operacija "Svjetlost" u Gornjoj Maoči očigledan je pokušaj da se pred međunarodnom javnošću popravi izrazito loša bezbjednosna slika Bosne i Hercegovine.

Bošnjačke stranke su pronašle  efikasan mehanizam za stalno odlaganje rješavanja ključnih problema u Bosni i Hercegovini. Tako su simpatizeri "građanske" države u svjetlu aktuelnih dilema oko provođenja presude suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić i Finci" predložili ustavnu reformu uvođenjem četvrtog člana Predsjedništva i četvrtog kluba u Domu naroda Bosne i Herceglovine. Prema tom prijedlogu novo funkcionisanje države isljučivalo bi entitetsko glasanje. namjere koje se kriju iza takve inicijative su jasne i nemaju posebne veze sa slučajem "Sejdić i Finci".